Roland Topor (1938-1997), francuski ilustrator, karikaturist, autor stripova, slikar, romanopisac, dramatičar, filmski i televizijski scenarist, filmski stvaralac i glumac, poznat po nadrealnoj prirodi svog djela. Bio je poljsko-židovskog podrijetla, prve je godine života proveo u Savoyu, gdje ga je obitelj skrivala od nacističke opasnosti.

Autor je apsurdnih, teško dokučivih svjetova prepunih morbidnih vizija koje je jednako vješto predočavao i u pisanom, i u filmskom, i u likovnom mediju, no stalno ih rasterećujući luckastim, uglavnom erotskim humorom, čime se uspješno nadovezao na tradiciju avangarde, nadgradivši je vrlo osobnim potpisom i nagovještajem nekih novih puteva što će prožeti umjetnost druge polovice 20. stoljeća. Za svojega je života (a vjerojatno je i danas) bio najpoznatiji kao karikaturist Boschovske bujnosti detalja i nadrealistički sklopljene stvarnosti, u čijim dosjetkama izbijaju dvije temeljne preokupacije: čovjekova zapečaćena neprilagođenost okolini i očaj zbog propasti svakog mu pokušaja spasenja.

Osim najznačajnijeg djela, romana Le Locataire chimérique (1964), autor je ovih romana: La Princesse Angine, 1967; Erika (1968); Joko fête son anniversaire (1969, nagrada Deux Magots 1970); Un amour de téléphone (1969, pod pseudonimom d’Élisabeth Nerval); Pop Rose (1970, pod pseudonimom Maud Morel); Épreuve par neuf (1971, pod pseudonimom Laurent Taupor); Mémoires d’un vieux con (1975); Portrait en pied de Suzanne (1978); Jachère Party (1996).