Tibor Déry (1894-1977), mađarski prozaist, pjesnik, dramatičar i prevodilac, rođen u Budimpešti u bogatoj židovskoj obitelji. Pjesmama i kratkim pričama javlja se u utjecajnom časopisu Nyugat. Tijekom revolucije 1918. pristupio je komunističkoj partiji. Nakon sloma Republike emigrirao je u Čehoslovačku, zatim je živio u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Godine 1926. vratio se u Budimpeštu, gdje je postao urednik časopisa Dokumentum i prevodio s njemačkoga, francuskoga, engleskoga i talijanskoga. Godine 1933. započinje pisati svoje najpoznatije djelo, golem roman Nedovršena rečenica (A befejezetlen mondat), a usporedno piše i roman Oči u oči (Szemtől szembe); objavit će ih tek prvih poslijeratnih godina, kada se ponovno pridružio komunističkoj partiji i postao čelnik Udruženja mađarskih pisaca. Međutim objavljivanje prvih dvaju svezaka Odgovora (Felelet, 1950/1952), panoramskog romana o međuratnoj Mađarskoj, izazvalo je oštre službene kritike, pa je odustao od planirane tetralogije i sljedećih nekoliko godina objavio uglavnom kraća djela poput novela Niki. Priča o jednom psu (Niki. Egy kutya története, 1956) i Ljubav (Szerelem, 1956). Zbog sudjelovanja u Mađarskoj revoluciji 1956. isključen je iz partije i osuđen na devet godina zatvora, iz kojega je međunarodnom intervencijom pušten 1961. Otad je objavio još desetak kraćih romana i novela, između ostaloga Imaginarnu reportažu s jednog pop-festivala (Képzelt riport egy amerikai pop-fesztiválról, 1971) te dnevničke zapise Dnevne otresine (A napok hordaléka, 1972).