Victor Serge, rođen u Bruxellesu 1890. kao Viktor Ljvovič Kibaljčič, od roditelja ruskih anticarističkih prognanika. Već s 22 godine bio je osuđen na pet godina zatvora u Francuskoj te je 1917. protjeran u Španjolsku, gdje sudjeluje u anarhosindikalističkom ustanku, a zatim se u Rusiji pridružuje boljševicima i radi za Kominternu. Kao otvoreni kritičar Staljina izbačen je iz partije i 1928. uhićen. Oslobođen, u Parizu objavljuje historiografsko svjedočenje Prva godina Ruske revolucije (L’An 1 de la révolution russe, 1930) te romane Ljudi u zatvoru (Les hommes dans la prison, 1930), Rađanje naše moći (Naissance de notre force, 1931) i Osvojeni grad (Ville conquise, 1932). Nakon ponovnog uhićenja u Rusiji, 1933. godine deportiran je u središnju Aziju, ali mu je nakon zalaganja istaknutih europskih pisaca 1936. omogućeno da napusti SSSR. Godine 1939. u Parizu je objavio roman Ako je ponoć u stoljeću (S’il est minuit dans le siècle). Bez državljanstva i novca te proganjan od Staljinovih agenata, živio je u nesigurnom egzilu u Bruxellesu, Parizu i Mexico Cityju, gdje je umro 1947. godine. Njegovo najpoznatije djelo Memoari revolucionara, 1901–1941. (Mémoires d’un révolutionnaire, 1901–1941.) i roman Slučaj Tulajev (L’Affaire Toulaev, 1949) objavljeni su postumno.