Opis

Neutješan zbog smrti supruge Anne, Max Morden odluči otputovati u mjestašce na irskoj obali gdje je u djetinjstvu provodio ljeta. Kako naviru sjećanja, tako ga zahvaća prošlost u kojoj se skriva i rasplet njegove životne drame. No, prisjećanje je bolna terapija i traži velike žrtve. U meditativnim valovima nosi ga čas u vrijeme prije pedesetak godina kada se prvi put zaljubio i prijateljevao s lijepom i okrutnom Chloe te njezinim čudnim nijemim bratom Mylesom, čas u vrijeme kada je upoznao svoju Annu na londonskoj ludoj zabavi, oženio se tom bogatašicom koja mu je dala i ugodnost i smisao životu, da bi ga potom ostavila samoga nasukanog u vlastitim tjeskobama i nemoći, čas ga baci u sadašnjicu u kojoj pak nije sposoban ostvariti prisan odnos s kćeri ili napisati napokon tu knjigu o Bonnardu. Odveć osjetljiv, pronicav i ironičan, ali zapravo djetinjast i egocentričan, sklon čašici, nimalo sentimentalan prema sebi a ni prema drugima, Max je tako dojmljiv u svojoj vjerodostojnoj ljudskosti, da vam se čini kako ste zajedno s njim plivali u tom nesmiljenom moru, doživjeli prvo uzbuđenje puti, klečali pred samrtnom posteljom voljenog bića, samosažaljevali se i zapili u kakvoj birtiji bogu iza nogu…
More je roman o ljubavi i njezinim raznim utjelovljenjima, o gubitku i žalu, o nesavršenosti i selektivnosti sjećanja. Kolika je moć sjećanja sadržana u riječima, toliko je i u oklijevanju, ponavljanju i tišini. Priča je životna i nemilosrdna, puna istinske ljudske nemoći pred ravnodušnošću svijeta.
Irac John Banville sa svojih je trinaest romana bio omiljeni pisac pisaca i tvrd orah za kritičare, dok je s četrnaestim, dobivši 2005. nagradu Booker koja je digla mnogo medijske prašine, stekao poklonike diljem svijeta i vratio vjeru u opstojnost istinske romaneskne forme kao one izvorno europske kreacije u kojoj se ogleda i sažima bit ljudskog života, čovjekova narav i sudbina. U maniri beckettovskog skeptičnog humora Banville strašću uma stvara mala, dovršena, izbrušena, uglačana remek-djela.