Opis

Više od osamdeset godina proživljenih u dvadesetom stoljeću, najčudesnijem i najstrašnijem u ljudskoj povijesti, prirodna je lekcija iz promjenljivosti političke moći, carstava i institucija. Vidio sam potpun nestanak europskih kolonijalnih carstava, ne na posljednjem mjestu onog najvećeg od svih – Britanskog Carstva, koje nikad nije bilo veće i moćnije nego u mom djetinjstvu. Vidio sam tonuće velikih svjetskih sila u “županijsku ligu” te kraj Njemačkog Carstva koje je očekivalo da će potrajati tisuću godina i revolucionarne sile koja je očekivala da će potrajati zauvijek. Nije vjerojatno da ću vidjeti kraj “američkog stoljeća”, ali kladio bih se da neki čitatelji ove knjige hoće. […]
Od rođenja u Egiptu, koje je praktički nevažno za moju životnu priču, bio sam netko tko potječe s nekog drugog mjesta. Za nekoliko zemalja sam se vezao i smatrao ih svojima, a mnoge sam druge donekle upoznao. U svima sam međutim bio ne nužno autsajder, nego netko tko ne pripada potpuno ondje gdje se našao, bilo kao Englez među srednjoeuropljanima, kao useljenik s kontinenta u Britaniji, kao Židov svugdje – čak i, dapače osobito, u Izraelu – kao antispecijalist u svijetu specijalista, kao kozmopolit poliglot, kao intelektualac čiji su politički stavovi i akademski rad bili posvećeni neintelektualcima, čak, dobrim dijelom života, kao anomalija među komunistima, koji su i sami manjina u političkom korpusu zemalja koje sam upoznao. Kao privatnom ljudskom biću život mi je zbog toga bio složeniji, ali za povjesničara je to bila profesionalna blagodat. […]
Za nekoga moje dobi život kroz dvadeseto stoljeće bio je apsolutno jedinstvena lekcija o učinku istinskih povijesnih snaga. U trideset godina poslije Drugog svjetskog rata svijet i osjećaj kako je živjeti u njemu promijenili su se brže i dalekosežnije nego u bilo kojem drugom razdoblju usporedive duljine u ljudskoj povijesti. Osobe stare poput mene u nekoliko zemalja na sjevernoj polutki prva su generacija koja je odrasla prije osupnjujućeg lansiranja svemirske letjelice čovječanstva kao kolektiva u orbite neviđenog društvenog i kulturnog previranja koje svijet danas doživljava. Mi smo prva generacija koja je proživjela povijesni trenutak kad su pravila i konvencije što su dotad združivale ljudska bića u porodice, zajednice i društva prestale biti djelatne. Ako želite znati kako je to bilo, samo mi vam možemo reći. Ako mislite da se možete vratiti, mi vam možemo reći da je to neizvedivo…

Autobiografija Erica Hobsbawma Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće (Interesting Times: A Twentieth-Century Life, 2002) lirski je, prodoran i provokativan osvrt velikoga povjesničara na burno stoljeće obilježeno intenzivnim društvenim i političkim mijenama. Poznat po svojoj povijesti 19. i 20. stoljeća, autor ovdje zauzima mnogo intimnije gledište i potanko opisuje svoj osobni i intelektualni život. Unatoč tomu, ova knjiga nije pisana u ispovjednom raspoloženju, nije apologija njegova života, jer Hobsbawm smatra da autobiografija intelektualca nužno mora govoriti o njegovim idejama, stavovima i djelovanju i ne smije prerasti u dociranje. Hobsbawm ne ilustrira svjetsku povijest svojim iskustvom, nego pokazuje kako je ona oblikovala njega kao povjesničara i čovjeka. On i u svojoj autobiografiji teži razumijevanju povijesti a ne njenom odobravanju, simpatiziranju. Koliko god dakle ovi memoari nisu mogli izbjeći uzuse znanstvene historiografije, u njoj se autor – kao sudionik promatrač – više nego u drugim svojim knjigama predaje strasti pisanja.
Ispreplećući vlastita proživljavanja sa širom povijesnom perspektivom, svojim nas lijepim stilom Hobsbawm vodi od opisa svoje rane mladosti i obiteljske situacije u Beču – jer se Aleksandrije u kojoj je rođen ne sjeća – preko vajmarske i nacističke Njemačke i ranoga komunističkog političkog rada u Berlinu 1933. godine te odlaska obitelji u Englesku nakon Hitlerova uspona na vlast, pa do rada u Udruženja povjesničara Komunističke partije na Cambridgeu i sukoba s krutom linijom sovjetskih vlasti, sve do posljednjih desetljeća 20. stoljeća i života u “globalnom selu”.
Osim o različitim periodima “kratkog 20. stoljeća”, koje je po njemu najneobičnije i najstrašnije u ljudskoj povijesti, knjiga usporedo svjedoči i o različitim prostorima, jer njen autor piše o zemljama i regijama na četiri kontinenta s kojima je životno bio povezan (zemlje srednje Europe, Engleska, Francuska, Španjolska, Italija, zemlje Južne Amerike i druge zemlje tzv. Trećeg svijeta, te SAD).
Prisjećanjem pak na vlastitu komunističku prošlost i znanstvenu karijeru profesionalnog povjesničara, Hobsbawm istodobno provodi određenu reevaluaciju, otvoreno razmatrajući nedostatke međunarodnoga socijalizma. Osim toga, prisjećanja nadopunjuje pronicljivim zapažanjima o današnjemu svijetu (primjerice, o islamskom terorizmu, o cionizmu i o imperijalizmu SAD-a), što knjizi daje izraženu notu suvremenosti.

Eric Hobsbawm (1917) istaknuti je britanski intelektualac, marksist i komunist, jedan od najcjenjenijih živućih povjesničara. Autor je mnoštva kapitalnih historiografskih djela, među kojima se ističe tetralogija: Doba revolucije: Europa 1789-1848 (1962), Doba kapitala 1848-1875 (1975), Doba carstva 1875-1914 (1987) i Doba ekstrema: kratko dvadeseto stoljeće 1914-1991 (1994). U metodološkom smislu njegovi su memoari Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće (2002) komplementarni Dobu ekstrema: ne svjetska povijest ilustrirana iskustvima pojedinca, nego svjetska povijest što oblikuje to iskustvo!