Opis
Od nastanka modernoga povijesnog romana prije dva stoljeća – njegovim utemeljiteljem smatra se Walter Scott – taj žanr prolazio je velike promjene, uvriježio se u mnogim nacionalnim književnostima, poprimao različite oblike, zahvaćao razne stilske, tematske, političko-ideološke i vrijednosne registre, povremeno gubio na važnosti i nestajao s književne scene, da bi potom, posve preporođen, nanovo stekao pozornost čitatelja. U našoj suvremenosti povijesni se roman ponovo nalazi u razdoblju konjunkture, bilo da je riječ o umjetnički ambicioniranim djelima ili o zabavnom štivu utemeljenom na popularnim književnim obrascima. Opisano stanje potpuno odgovara i prilikama u kojima se povijesna fikcija u nekoliko posljednjih desetljeća nalazi na njemačkom jezičnom području, a njezin specifičan odvjetak u kojem se na inovativan, nerijetko provokativan način prikazuju problematični aspekti novije njemačke i europske povijesti, u središtu je zanimanja ove knjige.
Analitičkom dijelu prethode sažeti prikazi odnosa između povijesti i književnosti u prošlosti i sadašnjosti, teorijsko-tipoloških pogleda na povijesni roman te nacrta njegove povijesti na njemačkom jezičnom području od početka 19. stoljeća do našeg vremena, do nastanka korpusa koji se u ovoj studiji naziva novi njemački povijesni roman. Rasprava o suvremenom stanju vrste, popraćena osvrtom na prepletanje povijesti i kulturnog pamćenja kao njezine središnje teme, obuhvaća analize egzemplarnih djela, dostupnih i u prijevodu na hrvatski jezik: Žena kojoj sam čitao Bernharda Schlinka, Crveno Uwea Timma, Austerlitz W. G. Sebalda, Korakom raka Güntera Grassa, Engleske godine, Zanat ubijanja i Zima na jugu Norberta Gstreina, Poludnica Julije Franck, Bijesne ovce Katje Lange-Müller i Kaltenburg Marcela Beyera.
