Opis

U sastav ove knjige ušlo je osam više-manje samostalnih ogleda posvećenih stvaralaštvu nekolicine značajnih ruskih pisaca koji su snažno obilježili ne samo posljednja dva desetljeća sovjetske književnosti nego i prva dva desetljeća postsovjetske (Vladimir Makanin, Ljudmila Petruševskaja, Dmitrij Prigov, Evgenij Popov, Tat’jana Tolstaja, Viktor Pelevin i drugi). Činjenica da su živjeli i stvarali u dva posve različita književnopovijesna i kulturna konteksta – sovjetskom i postsovjetskom – ukazuje na njihovu uspješnu prilagodbu radikalnoj promjeni paradigme početkom 90-ih. Drugim riječima, svi su oni svjedoci sloma jednog dugotrajnog društveno-političkog poretka odnosno kraha jedne utopije o savršenom društvu. Svi oni svjedoče raspadu jednog kulturno-povijesnog prostranstva i participiraju u stvaranju novoga. Zajednička im je svakako i velika stvaralačka energija usmjerena ponajprije na prevladavanje ograničenosti stvaralačkih sloboda u sovjetsko doba, a zatim na prevladavanje kulturnoga šoka od drastične smjene svih estetičkih i ideoloških  paradigmi u postsovjetsko vrijeme. U uvjetima dubokog proživljavanja katastrofizma ljudske povijesti spomenuti se autori svjesno ili nesvjesno posvećuju traženju onih uporišnih točaka u čovjekovu životu koje mu pomažu da opstane s jedne strane u najtežim povijesnim turbulencijama, a s druge u ispraznoj duhovnoj pustoši novoga konzumerističkog društva. Na kraju je možda najvažnije istaknuti da odabrani pisci sve to čine na doista zanimljiv, inovativan i samosvojan način.