Opis
Ovdje okupljeni tekstovi izabrani su iz kolumne “Maksimir i Mirogoj” koju je autor u proteklom desetogodišnjem razdoblju kontinuirano, iz tjedna u tjedan, ispisivao u zagrebačkom tjedniku Novosti. Izbor ga predstavlja kao strastvenoga klasičnog filologa, trajno zainteresiranog za to da u mnogim svojim tematsko-motivski šarolikim pričama/esejima, pisanim u baš svakojakim povodima, na sebi svojstven način, s mnogo zanosa evocira vršne ostvaraje antičkog (latinskog) pjesništva, njegove ponajvažnije stvaraoce, tumače (i “tumače”) te prevodioce. Slijedom toga ovdje su ukoričena šezdeset i dva Gudževićeva pripovjedna zapisa u kojima se onomu prepisanomu iz života nude filološke paralele iz antičkoga duhovnog svijeta, tj. svjedočenja iz stare grčke i rimske književnosti.
*
“Sabrani i odabrani eseji u Putu u Živogošće eseji su u Montaigneovu smislu: istkani su od drugih pisanih riječi, od književnosti i filozofije, prvenstveno u njihovim antičkim pojavnostima, ali i od onoga u što su se te pojavnosti poslije preobražavale. […] Gudžević traži književnost i filozofiju u svijetu – traži je doslovno, slijedeći tragove pjesnika, ispitujući po grobljima i trgovima gdje su njihovi grobovi i spomenici, i ispitujući po antikvarijatima i knjižnicama gdje su njihove knjige. […] Potrage o kakvima eseji ove knjige svjedoče aktivnost su, dakle, stvaralačka, ali nisu aktivnost profesionalna. Ne ‘profesionalna’ u banalnom smislu. Gudžević ne traži poput akademskih banauza (koje, namrštio bi se Aristotel, rad za nadnicu odvlači od brige za vrlinu), ne traži u lovu na zvanja i titule, citate i bodove. Gudžević traži iz elana, oduševljenja, ljubavi, on traži zbog života samog i radi života samog.”
/iz pogovora Nevena Jovanovića/
