Karl Kraus rođen je 28. travnja 1874. u Jičinu (Češka) kao sin imunih židovskih roditelja, rano se preselio u Beč, studirao je pravo, filozofiju i germanistiku. Predstavio se literarnom svijetu satirom Razorena književnost (Die demolierte Literatur, 1897). Od 1899. do kraja života uređivao je vlastiti časopis Baklja (Die Fackel) u kojemu je godinama polemički, satirički, aforistički i lirski analizirao društveni, politički i kulturni život Austrije (od 1912. čitave je brojeve sam ispisivao). Napisao je cijelu knjižnicu eseja, studija, glosa, aforizama, epigrama i stihova. Navodimo neke od naslova: Ćudorednost i kriminal (Sittlichkeit und Kriminalität), 1908; Riječi u stihovima (Worte in Versen), 9 svezaka, 1916-1930; tri knjige aforizama Izreke i protuslovlja (Sprüche und Widersprüche), 1909, Za dom i svijet (Pro domo et mundo), 1912, i Noću (Nachts), 1918; Posljednji dani čovječanstva (Die letzten Tage der Menschheit), 1922; Propast svijeta od crne magije (Untergang der Welt durch schwarze Magie), 1922; Epigrami (Epigramme) 1927; Književnost i laž (Literatur und Lüge), 1929; Jezik (Die Sprache), 1937 (postumno). Umro je 12. lipnja 1936. u Beču