Opis
“Posljednji dani čovječanstva” (Die letzten Tage der Menschheit, 1922) monumentalan je dramski kolaž o civilizacijskoj kataklizmi Prvoga svjetskog rata, antiratna drama u kojoj je Karl Kraus kritički bespoštedno dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskog društva u doba “kad su operetni likovi igrali tragediju čovječanstva” i prikazao raspad cijele jedne epohe. Riječ je o višeslojnoj, kompleksnoj dijaloškoj kompoziciji nazvanoj “tragedija”, o golemoj, minucioznoj montaži dijaloga i dokumenata o ratnim zbivanjima i psihozama izazvanim ponajprije i ponajviše novinskom ratnohuškačkom propagandom.
Sam je autor o svome djelu zapisao: Najnevjerojatnija djela o kojima se ovdje izvještava doista su se dogodila, samo sam slikao ono što su činili. Najnevjerojatniji razgovori koji se ovdje vode bili su doslovce izgovoreni, najzvučnije su izmišljotine citati. […] Moja se zasluga ne sastoji u tome da sam nešto izmislio, nego u tome da se vjeruje kako sam ja to morao izmisliti, jer se ne vjeruje da se to može doživjeti.
Za Miroslava Krležu ova je knjiga “između proturatnih knjiga svakako najistinitija”: Karl Kraus ostao je izoliran od bečke sredine i dosljedno razuman, on nije nasjeo nijednoj laži ratnog zbivanja. Svi najstrašniji simptomi nepatvorene stvarnosti odražavahu se u lažima dnevne štampe, i baš tu laž dnevne štampe, taj nerazmjer između tragike onih, koji umiru na ratištima, i novinarskog govora, kojim se to umiranje pretvara u dobit izvanrednog izdanja, tu laž otkrio je Karl Kraus kao najveću laž takozvanog “junačkog velikog vremena”. […] Ako se u Beču našao netko, tko je spasao intelektualnu čast toga fatalnoga grada u sveopćem ludilu, to je bio urednik “Baklje”…
Knjiga je objavljena uz potporu Kulturnog programa Europske komisije.
