Stanisław Lem (Lavov 1921 – Krakov 2006), poljski je pisac znanstvene fantastike, filozof, futurolog te kritičar.
Debitirao je romanom “Astronauti” (“Astronauci”) 1951. godine. Kasniji znanstvenofantastični romani uključuju: “Ana sa zvijezda” (“Obłok Magellana”, 1955), “Eden” (1959), “Memoari pronađeni u kadi” (“Pamiętnik znaleziony w wannie”, 1961), “Povratak sa zvijezda” (“Powrót z gwiazd”, 1961), “Solaris” (1961), “Nepobjedivi” (“Niezwyciężony”, 1964), “Glas gospodara” (“Głos Pana”, 1968), “Fijasko” (“Fiasko”, 1987). Također je autor trilogije “Czas nieutracony” (1955) te niza znanstvenofantastičnih priča: “Zvjezdani dnevnici” (“Dzienniki gwiazdowe”, 1957), “Knjiga robota” (“Księga robotów”, 1961), “Bajke o robotima” (“Bajki robotów”, 1964).
Pisao je recenzije nepostojećih knjiga, kao i uvode u nepostojeća djela. Autor je zbirki eseja, feljtona i književne publicistike. Njegov rad obrađuje teme kao što su razvoj znanosti i tehnologije, ljudska priroda, mogućnost komunikacije između inteligentnih bića i mjesto čovjeka u svemiru. Lemova djela sadrže reference na stanje suvremenog društva te znanstvena i filozofska promišljanja o njemu. Nekim svojim djelima dao je groteskni karakter.
Najprevođeniji je poljski pisac, jedan od najčitanijih pisaca znanstvene fantastike koji nije pisao na engleskom jeziku. Knjige su mu prevedene na preko 40 jezika.
Bio je kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.