Opis
Postoji li inherentna napetost između države kao temeljnog političko-pravnog projekta moderne i demokracije kao načela konstitucije zajednice i izvora legitimnosti političke vlasti? Hegelov je odgovor na to pitanje, čini se, jednoznačno potvrdan. Država, čiji logički dovršeni i posljednji povijesni lik Hegel u samorazumijevanju opisuje u Filozofiji prava, jest “carstvo ozbiljene slobode” jer je njezino unutrašnje ustrojstvo rezultat samoodređenja ideje slobode. No ni država kao cjelina ni politička država kao njezin najviši logički moment – i prostor samosvjesnog, političkog zajedništva – nemaju porijeklo u pristanku i slobodnoj odluci pojedinaca. Država se prema Hegelu i povijesno i logički ozbiljuje protiv demokracije.
Demokratske mogućnosti države knjiga Država i demokracija razmatra upravo u kritičkom dijalogu s Hegelom, stavljajući poseban naglasak na njegovo poimanje odnosa građanskog društva i političke države. Teški problemi na koje Hegel nailazi u nastojanju da političku državu izvede kao istinsku, samosvjesnu zajednicu postaju naime jasni tek iz perspektive odnosa te sfere prema građanskom društvu. Neovisno o tome prihvatimo li Hegelovo rješenje institucionalne artikulacije političke države ili ga odbacimo s demokratskog stanovišta, Filozofija prava pokazuje kako je uvjet političke emancipacije do kraja ozbiljena građanska emancipacija, odnosno sposobnost političke države kao umske instance da proizvede i održi “izvanjsko”, razumsko zajedništvo građanskog društva koje se ne uspostavlja samo od sebe. Tek je tada smisleno govoriti o demokraciji kao organizacijskom obliku zajednice, odnosno o demokratskoj državi u smislu cjeline čovjekova opstanka u jednom narodu.
