Opis

Dramski zbornik Nagrada Marin Držić. Hrvatska drama 2016. sadrži pet dramskih djela nagrađenih na natječaju Ministarstva kulture Republike Hrvatske “Marin Držić” za 2016. godinu.
Prvonagrađena drama Davora Špišića “Zidarija” jasna je u misli, ironična u postupku i duhovita u elaboraciji, “Zidarija” je jedna od onih drama koje vješto plove prostorom između potresnog i duhovitog, globalnog i intimnog, grubog i nježnog, a sve kako bi se gnjevno obrušila na društvo naopakih vrijednosti, čija je vlast neraskidivo sljubljena s kriminalom, a strukture nagrižene korupcijom. Gorak je to, angažiran, cinično-zabrinut poziv na kazališni ples, praćen mariachi-glazbom i koreografiran prizorima maloljetničkog nasilja.
Drugonagrađena komedija “Kad je stao svijet” Dore Delbianco podjednako posuđuje od čeških humorista i harmsovskog apsurda, situacijske komike i satiričnih alata, da bi se ispisala do zavojite cjeline premrežene bizarnim situacijama. Galerija obično-neobičnih likova priziva punokrvnu ansambl-predstavu, čije zaigrano putovanje počinje jednim tajanstvenim nestankom, a završava u nasilnoj spirali političkog pragmatizma.
Također drugonagrađeni Dino Pešut autor je drame “Stela, poplava”, teksta tamne vitalnosti i snažnih žudnji. “Stela, poplava” posveta je kazalištu i glumicama, dramska elegija o usamljenosti i izmještenosti, o pogrešnim odabirima i potrazi za identitetom. Hotelska soba i lica koja se u njoj spotiču i udaraju jedna o druga, odbijajući se od nemogućnosti ili nesposobnosti da vole i budu voljena, da se ogriju, dovoljni su za niz strastvenih sukoba čiji sudionici poput boksača “gube dah i ne predaju se”.
Trećenagrađeni Damir Markovina autor je tragikomedije “Paščad” o razdirućim podjelama u našem društvu, o neumrloj vjeri u vrijednosti jednog sustava iščezlog u povijesti, o ratovima što još uvijek traju, o ljudima koji su jedni drugima vukovi, o neraščišćenim računima prenošenim s generacije na generaciju, o pohlepi i velikodušnosti, o relativnosti pobjede i poraza, “Paščad” je duhovit pogled na tranzicijski nesklad ovih prostora.
Drama također trećenagrađene Marine Vujčić “Podmornica” tekst je koji osvaja suptilnim humanizmom i prigušenom osjećajnošću. A tu je i vjera u moć priče i glazbe, u snagu jezika, sposobnih suprotstaviti se otuđenosti, letargiji, potrebi da se ponašamo kao da “ćemo živjeti sto godina pa imamo pravo biti nezadovoljni bar pedeset”. Komad je ovo i o starosti i izolaciji, o tome što ostaje od nas kad nam se izvanjski svijet posve smanji – možda na samo jednu sobu, tijesnu i malu, i tek jednog posjetitelja – pa poniremo u sebe i ondje pronalazimo neočekivane prostore ispunjenosti.