Opis
Slično kao u Luđakinji u nama, knjizi koju je hrvatska čitateljska publika izvrsno prihvatila, španjolska književnica Rosa Montero i u ovom se djelu bavi temom koja je trajno fascinira: vezom između ludila i kreativnosti. U knjizi Opasno je biti pri sebi, u kojoj esej i fikcija idu ruku pod ruku, autorica s jedne strane istražuje veze između psihičkih turbulencija i kreativnosti u životima slavnih pisaca i spisateljica kroz povijest (Emily Dickinson, Augusta Strindberga, Marcela Prousta, Virginije Woolf, Sylvije Plath i mnogih drugih), a s druge sasvim otvoreno dijeli iskustva iz vlastitog života u kojem je godinama, kaže, bila blizu ludila: “Oduvijek sam znala da nešto nije u redu u mojoj glavi.” Na osnovi cijele biblioteke pročitanih knjiga o psihologiji i neuroznanosti te memoara slavnih autora iz različitih umjetničkih disciplina Montero nudi brojne zapanjujuće i izuzetno zanimljive uvide u to kako ljudski mozak funkcionira prilikom stvaranja djela, analizira elemente koji utječu na kreativnost i pred očima čitatelja slaže ih poput detektiva koji rješava raštrkane dijelove istrage. Igrajući se dvoznačnošću i pišući na skliskoj granici između istinitoga i zamišljenoga, otkriva nam pritom zašto se i kako pisanje često rađa iz patnje, traume ili katastrofalnog gubitka.
Ova napeta, originalna i ekscentrična knjiga spaja kulturnu povijest, filozofska razmišljanja i neuroznanstvena istraživanja sa sumornom statistikom prema kojoj, primjerice, pisci imaju pedeset posto veće šanse da će počiniti samoubojstvo od ostatka stanovništva. Međutim, učinak čitanja ove knjige u konačnici je utješan: književnost je važan alat za razumijevanje ljudskog života i može nam pomoći da se oslobodimo straha od smrti.
