Opis
Odgovornost, savjest, konformizam, krivnja – velike riječi za jedan kratki roman poput Trgovine na korzu. A njime odzvanja riječ arijanizacija, koja je označavala državnu politiku sustavnog razvlašćivanja Židova u nacističkoj Njemačkoj i njezinim satelitskim državama, pa tako i u tadašnjoj Slovačkoj, te prijenos njihove imovine u ruke pojedinaca bliskih vlasti, u konkretnom slučaju članova paravojne Hlinkine garde, a zapravo je bila predradnja za kasnije deportacije u logore smrti. U taj vrtlog velikih povijesnih događaja uvučen je glavni lik novele, dobroćudni tesar Tono Brtko. Njegov šogor Markus Kolkocký, uniformirani gospodar maloga, donedavno pitomoga gradića, uz svesrdnu pomoć nezajažljive Brtkove žene željne bogatstva i malograđanskih privilegija, uspijeva nagovoriti naivnog Brtka da bude arijanizator trgovine čipkom, vrpcama i gumbima ostarjele, gotovo gluhe udovice Rozálie Lautmanove. Time jedan mali čovjek – čija je razigrana, gotovo dječja narav stalno u raskoraku s njegovom novom ulogom – biva uvučen u spiralu sukrivnje te i sam postaje žrtva kao i Židovka koju treba arijanizirati. Film nastao na temelju te priče osvojio je 1966. Oscar za najbolji strani film.
Pročitaj početak knjige
F.B. je za portal Booksa.hr pisao o knjizi Trgovina na korzu.
"Slovački Židov Grosman Trgovinu je napisao na češkom jeziku smještajući radnju u vrijeme koje će obilježiti mnoge svinjarije, a među njima i ona ondašnjeg slovačkog ministra vanjskih poslova Ferdinanda Ďurčanskog koji u nacionalističkom zanosu kliče: „Vrijeme je da se Slovaci obogate!“, pri čemu spomenuti antisemit misli na bogaćenje grabežom i otimanjem imovine od Židova. Taj sramotni proces stručno su zvali – arijanizacija.
Vratimo se sada Grosmanovom tesaru – središnjoj figuri novele, Tono Brtko čovjek je iz naroda, ali zbog svoje prirode koja je sve samo ne predatorska i nečovječna, u novonastalim okolnostima se baš i ne osjeća kao riba u vodi. Supruga Evelína gubi strpljenje, očekuje od njega da se prilagodi na novi poredak, novu stvarnost kao što to čine i mnogi drugi – u prvom redu suprug njene sestre Markus Kolkocký koji se ekspresno adaptirao i, eno, baš im lijepo ide. Šogor Markus viđen je i cijenjen nacionalist i ne može si priuštiti da Brtko ostane po strani, pa mu, pretvarajući se da to čini isključivo za njegovo i Evelínino dobro, naloži da arijanizira trgovinu u vlasništvu vremešne gospođe Rozálie Lautmannove."
Čitav tekst dostupan je na poveznici.
