Valentina Šinjori je za Kolo pisala o knjizi Kornjača u staklenci šutnje Tomislava Ribića.
U svojoj kritici između ostaloga ističe: Roman je bez ikakve sumnje prvotno lirski. U pripovjedno realističko tkivo – spleteno od priča o osobnim selidbama (od Subotice, Velikoga Bečkereka, Bele Crkve, Požarevca, Splita, Čakovca do Varaždina) ili onim povijesnim, iz Rusije do maloga Čakovca, koji je blizu Beču i Pragu, do othajanja u Ameriku i povrataka, preko priča o ratu, poraću, strahu, skrivanju, bolestima – utkane su lirske dionice kojima se dokidaju granice između sna i jave, stvarnoga i fantastičnoga. Neke su poput lirskih lamentacija (lamentacija o polomljenim rebrima šume), druge su rekvijemi (npr. Requiem u šest stavaka za Lajčija) ili fuge o ljudima s fotografija složene u skladbu Knjiga o putnicima s fotografija (u nekima se od njih autor vraća svojim poznatim likovima iz prijašnjih ostvarenja – vujči Mihi i oproštajnoj večeri za njega).
Kritiku možete pročitati na poveznici.
Više informacija o knjizi dostupno je na poveznici.







