Opis
Češka književnost u tvorbi nacionalnog identiteta tijekom XIX. stoljeća prvi je dio dvodijelne Povijesti novije češke književnosti bohemistice Katice Ivanković.
Ovaj prvi svezak započinje tematiziranjem razdoblja od 1775. do 1860. u kojem se formira češka nacija kao rezultat preporodnih nastojanja u oblikovanju češkoga kulturnog identiteta, ponajprije na području jezika i književnosti. Postpreporodno pak razdoblje češke književnosti i kulture, koje nastupa u političko-povijesnom diskontinuitetu kraja Bachova apsolutizma, na stanovit se način definira spram preporoda kao potvrda njegova uspješnog ishoda, te će potom biti nazivano i kao “književnost preporođenog naroda”. No u istom se razdoblju razvija stanovita oporba ograničenjima koja pred formiranu nacionalnu kulturu stavlja preporodni nacionalni okvir. Takav dvostruki odnos spram preporodno shvaćene nacije i nacionalne kulture karakterizira i razdoblje češke moderne, književnog i umjetničkog pokreta na prijelomu XIX. i XX. stoljeća.
Metodološki knjiga je strukturirana u kombinaciji dijakronijskoga pregleda participiranja književnosti u češkom društvu i kulturi i relativno opsežnih analiza određenih književnih tekstova, markantnih književnih korpusa ili dijelova korpusa te ključnih književnih i kulturnih pojava koje stvaraju općeprihvatljivu predodžbu o češkoj književnosti i kulturi. Dakle sadrži opise književnih skupina, škola, smjerova i književne recepcije.
Time nisu obuhvaćeni svi, čak ni svi relativno važni događaji u povijesti češke književnosti, nego da su izabrani oni koji mogu stvoriti dojam cjelovitosti češke nacionalne književnosti jednoga razdoblja te stanovita kontinuiteta njezina razvoja ili barem postojanja. S druge strane, u knjigu su uključene studije koje sadrže interpretacije kanonskih djela češke književnosti i nekih kulturnih fenomena usko povezanih s književnim životom.
