Opis

Autor na jednome mjestu navodi da su ga kao čitatelja dnevnici oduvijek zanimali, ali kao pisca koji bi se i sam okušao u toj disciplini nisu. Sve se promijenilo u vrijeme dok je paralelno čitao dnevnike Divne Zečević (Život kao voda hlapi) i Zdravka Malića (Stazom pored druma i Noć bez sna). U namjeri da napiše nešto o njihovim dnevnicima, i sam od 1. kolovoza 2021. počinje voditi dnevničke bilješke. U jednom svom dijelu ovo je, tako, i dnevnik o dnevnicima, svojevrstan pokušaj da se shvati magnetska privlačnost te forme, njezina svrha u svijetu literature.

Dnevnik započinje u vrijeme Olimpijskih igara u Tokiju, a završava u vrijeme pariških, točnije, autor ga vodi od jednog do drugog olimpijskog maratona, discipline koju on i na simboličkoj razini doživljava kao krajnju suprotnost smrti i nestajanju. Otprilike na isti način shvaća i većinu dnevnika koje je pročitao – kao određenu vrstu literarnog maratona, kao trijumf volje, discipline i izdržljivosti.

Draga Praznino je i dnevnik opažanja o drugim knjigama koje autor čita, filmovima i serijama koje gleda, a u manjem opsegu i dnevnik o onome što sam piše ili pokušava pisati. Kroz njega se provlači još jedna autorova cjeloživotna opsesija: teško objašnjiva i tvrdoglava vjernost splitskom Hajduku. A silom prilika Draga Praznino je i dnevnik života pod koronom. Na koncu, zbog komentiranja stvarnosti koja nas okružuje mogao bi se steći dojam – autor se nada: pogrešan – da je ovo i dnevnik polaganog propadanja civilizacije ili ulaska u doba idiokracije.

Pročitaj početak knjige