Opis

Stanisław Lem u ovom autobiografskom tekstu iz 1966. evocira svoje djetinjstvo i školovanje, prepušta se sjećanjima, slaže krhotine “iz razbijenog kaleidoskopa” i tako se vraća situacijama i predmetima koji su ga obilježili, potvrđujući se i ovdje kao autor blistave mašte. Djelo je potpuno lišeno fantastičnih elemenata i prvenstveno ga karakterizira Lemov pokušaj da iz perspektive djeteta prikaže situacije i, posebno, predmete koji su igrali ulogu u njegovom djetinjstvu.

U uvodu Lem ističe svoj cilj da ne napiše biografiju svoje mladosti iz perspektive odrasle osobe, niti da opiše rani razvoj koji je doveo do njegovog kasnijeg rada. Zaključuje da je “dopustio djetetu da govori ne ometajući ga, koliko je to bilo moguće”, te se “obogatio na njegov račun, opljačkao njegove džepove”.

U završnim poglavljima, gdje ocrtava ta zapažanja, koja inače ostaju uglavnom deskriptivna i anegdotska, djelomično prelazi i u šira promišljanja o umjetnosti i kreativnosti.

Pročitaj početak knjige