Roman Alma i nerazumno autorice Dore Kinert Bučan u središte priče postavlja osebujnu protagonisticu, “kafkijansko lice”, čije je lelujanje kroz stvarnost prije svega obilježeno osjećajem izdvojenosti i nepripadanja sredini. Ona je okarakterizirana kao anonimna i nevidljiva, prazna, osujećena, besadržajna života, što je u opreci prema ostalim likovima u romanu.
Polazišna tema nagoviještena je već u samu naslovu: protagonistica, autorica koja zapisuje svoje misli kako bi ih kasnije uvrstila u esejističku knjigu, promišlja o temi nerazumnosti, koju, osim kod sebe, pronalazi u knjigama njoj važnih autora, ali i u ponašanju ljudi oko sebe, mahom osobenjaka koje pomalo voajerski promatra i sluša priče o njima. Navodi da je odluka da piše o nerazumnosti proizašla iz nesposobnosti da se nosi s realnošću, ali i potrebe da se othrva bezobličnim mislima i bolesti tumačenja. Za nju je poticaj što je pruža literatura rezultat slijepa priznanja da svi skupa nismo dostatno živjeli. “Pisci su ti koji varaju, a čitatelji ti koji nasjedaju.” No, s druge strane, u literaturi nalazi krasne primjere osoba koje se opiru izvanjskim pritiscima i svoje ponašanje temelje na instinktima, oni su omalovažana bića iz sjene koje smo skloni nazivati nerazumnicima, ali upravo oni okoštalom svijetu donose sreću samom činjenicom svoga postojanja. Takvi su, elaborira autorica, svi autori knjiga do kojih joj stalo.
