Narkotici (1932) zbirka je eseja jednog od najutjecajnijih poljskih književnika i umjetnika međuratnog razdoblja Stanisława Ignacyja Witkiewicza. Spajajući autobiografsku ispovijest i društvenu kritiku, Witkiewicz istražuje ljudsku potrebu za bijegom od stvarnosti, upozoravajući na razorne posljedice ovisnosti i otuđenja.
Eseji se dotiču tema nikotina, alkohola, kokaina, morfina, dietil-etera. Polazeći od vlastitih iskustava s navedenim supstancama, Witkiewicz detaljno opisuje različita psihička stanja, vizije, osjećaje i promjene percepcije koje te tvari izazivaju. Autor otvoreno govori o vlastitim iskustvima – slabostima, ovisnostima, padovima i povracima porocima, ali i o fascinaciji koju su određene supstance u njemu izazivale.
Objavljivanjem ove knjige hrvatskim će čitateljima biti predstavljen gotovo cjelokupan opus ovoga osebujnog i važnog autora u hrvatskim prijevodima.
Knjigu je s poljskoga preveo Dalibor Blažina.
[fotografija iz zbirke Ewe Franczak i Stefana Okołowicza]
