Opis
Pier Paolo Pasolini kultni je umjetnik čiji je život zbog rafiniranog intelektualnog buntovništva, provokativne snage argumenata, nonkonformizma, homoseksualnosti, strasti prema filmu, originalnog pjesništva sve do nasilne i misteriozne smrti bio izvan svih građanskih okvira. Od svih iz talijanskog književnog i filmskog društva kojega je dijelom bio samo je jedna protagonistkinja odlučila pripovijedati o njihovu odnosu: Dacia Maraini, jedna od najbližih prijateljica Pier Paola, s kojim je, zadivljena njegovom vještinom plesa s riječima, dijelila lektiru, filmske projekte, pa čak i kuću zajedno sa svojim partnerom, piscem Albertom Moraviom. U ovoj knjizi sazdanoj od snova i sjećanja slavna spisateljica nudi nam Pasolinija izbliza, otvara dragocjenu tajnu škrinjicu njihovih zajedničkih uspomena, plete intiman i iskren dijalog s preminulim prijateljem koji oživljava duboku ljubav hranjenu poštovanjem, umjetničkim iskustvima, idejama i mnogim putovanjima svijetom, a posebno Afrikom. Stilom protkanim ljupkošću i gracioznošću, ali i onom racionalnom i čvrstom komponentom, karakterističnom za njezino pisanje, Maraini ovu delikatnu ispovijest gradi fikcionalnim pismima svom Pier Paolu, koja prerastaju u bezvremenu korespondenciju u kojoj je sve opipljivo i živo.
Pročitaj početak knjige
F.B. je za portal Booksa.hr pisao o knjizi Dragi Pier Paolo.
"Njezina knjiga pisama dirljiva je i iskrena posveta prijatelju, ali i neka vrsta dijaloga između dvoje umjetnika koji se nisu uvijek slagali oko svega, ali su bili bliski i razumjeli su jedno drugo. Dragi Pier Paolo vrijedan je dokument o burnim vremenima u kojima nije nedostajalo hrabrosti i premda je posljednje pismo jedna sretna slika kratkog susreta u snovima, u dijelovima knjige osjeća se žal zbog preranog i strašnog Pasolinijevog kraja i zločina koji je unatoč svim naporima praktički ostao nekažnjen.
Dacia Maraini (1936) gotovo da nije ni progovorila o sebi i svojoj književnoj ostavštini, što možemo razumjeti, ali možemo i dodati da je riječ velikoj, važnoj i nagrađivanoj autorici. Objavila je dvadesetak knjiga, prema njezinim knjigama i scenarijima filmove su snimali Pasolini, Marco Ferreri i Margarethe von Trotta, 1973. osnovala je Tetaro della Maddalena – kazalište koje su vodile isključivo žene. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je u koncentracijskom logoru u Japanu, proputovala je svijetom, a o čemu svjedoči i dokumentarni film Irisha Braschija iz 2013. Rođena sam putujući. Cijeli život zanimaju je velike društvene teme, posebice uloga žene u društvu – kao primjere njenog dugogodišnjeg feminističkog angažmana vrijedi navesti barem roman Žena u ratu (1975) i kazališni komad Razgovor prostitutke sa svojim klijentom (1978).
Preporuka!"
Čitav tekst dostupan je na poveznici.
