Opis
“Bič nije bio odveć dugačak, imao je oko četrdeset centimetara, bijaše to debeo, čvrst, gumeni korbač, tvrd i ispunjen… Ne, taj bič nije bio šupalj u sredini, imao je težinu, imao je masu, imao je također vjerojatno i miris… Taj bič morao je imati svoj miris, jer prije nego što bi stari K. počeo s odgojnim seansama, što s kujicom, što sa mnom, stavio bi nam pod nos taj bič i naređivao da ga ponjušimo… Bič je imao kompaktnu, gustu strukturu, bol se već nakon prvog udarca udomila u meni, zapravo je taj prvi udarac bio dovoljan za cijeli dan, a čak i za duže, zapravo je taj prvi udarac prvi put bio dovoljan za cijeli život, ali nisam to mogao objasniti starom K. Mogao sam samo vikati ‘Tata, ne tuci’, svaki put samo to, ali stari K. nije obraćao pažnju, nisam mu mogao objasniti, nije mogao znati da je bio dovoljan jedan udarac tim bičem i ne bih mogao sjesti cijeli dan, ne bih mogao usnuti cijelu noć, cijeli sljedeći dan izbjegavao bih ljudski pogled.”
Nikad nećete zaboraviti okrutnosti tog sadističkog oca s bičem, strah koji se uzdiže uz kralježnicu dječaku kojeg čeka ne samo okrutna tjelesna kazna, nego i krajnje poniženje, zatiranje ličnosti. Ubiti boga u djetetu može se na mnogo načina. Da stvar bude gora, patologija obiteljskih odnosa prenosi se i na okolinu… prenosi se iz naraštaja u naraštaj, jer i potječe iz davnina. Svaka nesretna porodica, osim što je nesretna na svoj način, ima i svoj glib u kojem se guši.
