Opis

Ovom knjigom Milovan Tatarin daje važan doprinos našoj književnopovijesnoj znanosti jer se bavi slabo poznatim ili nepoznatim tekstovima hrvatske književnosti. Njegove su teme: Plač Gospin i muka Isukrstova u slavonskoj nabožnoj knjizi 18. stoljeća, Hagiografski spjev o svetoj Olivi Antuna Josipa Knezovića, Epilij Nikole Marčija o svetoj Mariji Egipćanki, Jedna latinična verzija legende o svetoj Mariji Egipćanki i njezin talijanski izvor, Metastazijev Giuseppe riconosciuto u Slavoniji, Dijarij Antuna Josipa Turkovića, osječkoga župnika, Sjećanje na Antuna Kanižlića u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda. Knjiga je strukturirana od uvodnih rasprava i transkripcija analiziranih tekstova, pri čemu u uvodnim raspravama autor pristupačnim znanstvenim stilom pomno raščlanjuje svaki tekst i sažeto obavještava o najvažnijim njegovim značajkama. Rasprave privlače zanimljivošću – posebno tekst o “zaboravljenoj” Olivi te propitivanje i tumačenje prožimanja autobiografskoga i historiografskoga diskurza u Dijariju A. J. Turkovića. Posebno treba naglasiti da Tatarin sve analizirane književne tekstove transkribira, što je preduvjet književnopovijesnoga istraživanja baštine koja nije objavljena. Na taj način naime pruža jezikoslovcima i povjesničarima hrvatskoga jezika bogatu građu za proučavanje štokavskoga književnoga jezika 18. stoljeća, koja se do sada u jezičnopovijesnim analizama nije uzimala u obzir.
Amir Kapetanović

Tatarin nam ovdje nudi tekstove religiozne inspiracije i tekstove kojima su autori duhovnici, ili je posrijedi i jedno i drugo. Vremenski je okvir XVIII. stoljeće, dok prostornoga okvira nema, nego su uvrštena i djela s juga i djela sa sjevera, premda ovih drugih ima više. Tekstove Tatarin popraćuje vlastitim osvrtima na djela i njihove autore. Upravo bih ovo posljednje htio naglasiti: nije tu riječ tek o uobičajenim priređivačkim napomenama, nego o cjelovitim raspravama o piscima i njihovim djelima, tako da je ponekad teško razabrati je li Tatarinova studija komentar objavljenom djelu ili je objavljeno djelo primjer za temeljne teze što se iznose u studiji. Sami su tekstovi pak nesumnjivo vrijedni pažnje, jedni zbog književnopovijesnih, drugi zbog estetskih, a treći zbog kulturoloških razloga. U svakom slučaju zahvaljujući ovdje skupljenim djelima, postaje slika našega književnog XVIII. stoljeća mnogo jasnija nego što je bila, a proučavateljima književne povijesti otvara se polje za razne vrste zaključaka. Još je nešto tu važno: riječ je pretežno o kraćim tekstovima, koji su k tome i pisani jezikom koji je razmjerno nalik suvremenome, pa ih može razumjeti – i u njima naći zadovoljstvo – i tzv. obični čitatelj. Ova knjiga daje našoj znanosti pomagalo kakvo do sada nije imala, dok našoj sredini nudi vrijedan prilog za ispravno povijesno samorazumijevanje.
Pavao Pavličić