Opis

Prema singularnosti je studija o Jacquesu Derridau u perspektivi problema književnoga teksta. Otpor literarnog “neznačenjskog ostatka” kritičkoj asimilaciji prati se od ranih rasprava o fenomenologiji, gdje se razvija vokabular jedne nove teorije pisma (différance, iterabilnost, diseminacija…), preko osebujnih “supotpisa” nizu autora (Genet, Ponge, Celan…), do kasnih radova o invenciji, pravdi i svjedočenju. Tim se putem i profil dekonstrukcije, nemetodičkog čitanja mimo filozofijskih i književnoteorijskih tradicija, izoštrava prema afirmaciji materijalistički redefiniranoga teksta kao događaja.

* *  *

Posrijedi je iznimno značajan rad, potencijalno čitljiv ne samo užoj stručnoj javnosti, nego svakom tko je zainteresiran za suvremenu filozofiju i književnu teoriju. Riječ je o vrijednom doprinosu raspravama koje su oblikovale posljednjih pedesetak godina u razvitku humanističkih disciplina: izvornom, analitički promišljenom i sustavnom rukopisu koji svojom ozbiljnošću zauzima mjesto u samom vrhu domaće znanstvene produkcije.

Dean Duda, iz recenzije

Tematski obuhvat, kao i notorna terminološka, argumentacijska i stilska kompliciranost Derridaovih interpretacija, pa i količina njegovih tekstova, ogroman su izazov za bilo koji pokušaj sustavne deskriptivne prezentacije i analitičkog komentara. Ovaj rukopis sa svim tim poteškoćama uspješno izlazi na kraj, zadržavajući potrebnu konzistenciju i jasnoću izlaganja, te napokon ispravlja izostanak studije kakva se u domaćoj znanosti i kulturi trebala pojaviti još prije nekoliko desetljeća.

David Šporer, iz recenzije