Opis

Dnevnik Marije Vinski, pisan od 1917. do 1934, donosi opsežnu životnu priču liječnice intelektualke o borbi za pronalazak vlastitog mjesta pod suncem. Proces je to pažljivo ispisan u osam bilježnica koje pred čitateljima rastvaraju nepregledno prostranstvo različitih misli o tada aktualnim političkim događajima poput Prvoga svjetskog rata, revolucije i raspada Austro-Ugarske Monarhije, baš kao i o osobnoj prilagodbi na novi, poslijeratni svijet.
Ustrajna u želji da njezino djelovanje ima društvenu težinu, ali vrlo često sputana različitim društvenim preprekama i konvencijama, Marija Vinski u dnevniku ispisuje osvrte na neposrednu svakodnevicu i različita razmatranja o brojnim izazovima kao što su izbor studija, izbor prijatelja i partnera, smrt i bolest bliskih joj osoba, ravnoteža između majčinstva i karijere ili pak nastavak obrazovanja. Iako u njemu propituje vlastite postupke i promišlja “misterij života”, dnevnik za Mariju, osim mjesta dubinske samospoznaje, ujedno predstavlja i mjesto kulturnog i stručnog hedonizma, gdje je zanesenost Bečom i Zagrebom prožeta mnogim osvrtima na raznoliku literaturu i kazalište. Drugim riječima, dnevnik Marije Vinski višedimenzionalno je zrcalo u kojem se odražava cjelokupni život, služeći pritom i kao uporište za izgradnju i razumijevanje njezina identiteta, odnosno kao njezin drugi dom.
Koliko je zaista potrebno hrabrosti da bi se postigla emancipacija, kako preživjeti vlastito pisanje i kako, zapravo, ostvariti sve one “dane koje nismo proživjeli” i možda nikada nećemo? Odgovor leži u mašti bezvremenske heroine Marije Vinski od koje, čitajući njezin raskošni dnevnik, možemo mnogo toga naučiti.

Marija Vinski rođena je 1899. u današnjoj Ukrajini, u višečlanoj židovskoj obitelji Hollinger. Krajem Prvoga svjetskog rata upisuje studij medicine u Beču koji, s prekidima, završava 1934. godine. Od 1924. živi i radi u Zagrebu kao odgojiteljica dječje skupine koju pohađa i njezin sin Miron Vinski. Držeći predavanja, aktivno sudjeluje u popularizaciji tema iz područja dječjega razvoja. Poslije smrti supruga Rudolfa Vinskog, tipografa i trgovca, 1931. u intelektualnim krugovima produbljuje poznanstvo s Augustom Cesarcem i pridružuje mu se na putu u sovjetsku Rusiju. Nakon povratka pod policijskim je povećalom zbog simpatiziranja ljevičarskih ideja i nastavlja obavljati liječničku profesiju sve do početka Drugoga svjetskog rata. Najvjerojatnije su je ubili ustaše u zagrebačkoj Dotrščini 1941.

Pročitaj početak knjige