Opis

U prikazu teorijskih razmatranja o ludilu Sajko stavlja naglasak na djelo Writing and Madness Shoshane Felman, kojim otvara pitanje pronalaženja jezika ludila i njegova mogućeg smještaja unutar književnosti. U rasvjetljavanju odnosa ludila i političkih implikacija koje ima njegova pojava unutar različitih sistema jedan od bitnih autora ovog istraživanja je Michel Foucault, posebice Historija ludila u doba klasicizma i Nadzor i kazna, kao i ostali njegovi tekstovi koji se bave  strategijama moći i modelima konstrukcija istina. Kao prilog tezi da status ludila u društvu podrazumijeva i kritički društveni komentar upotrijebljeni su radovi autora s područja antipsihijatrije: Ronalda Davida Lainga, Thomasa Szasza i Davida Coopera. Autorica se služiti i tekstovima autora s užeg područja teatrologije kao što su Freddie Rokem, Marvin Carlson, Roger Ellis, Robert Cohen i Pamela Cooper, kao i esejima Rolanda Barthesa, Georgesa Bataillea i Pierra Klossowskog.
(iz recenzije Sibile Petlevski)

Ova mi je knjiga bila potrebna, kako bih izrazila nešto vrlo praktično i vrlo intimno te, nadam se, pojasnila (sebi) neka svoja estetska i etička ishodišta. To nije teorijska knjiga – upravo u mjeri koliko moje drame nisu drame i moja proza nije proza – jer se teorijom služim kao subjektivnim iskustvom, odabirem je nasumce i strastveno, bez pretenzija na njeno polje diskursa, nego jedino na njene okidače i bombe što mi otvaraju put u vlastitom pisanju. Ovim želim sačuvati jedan period intoksikacije tuđim tekstovima, izložiti izbor literature koji je, mislim, bitan za umjetnost (ili barem za mene), pa ga kroz sljedeće stranice pročitat naglas, ne opslužujući načine kako bi valjalo čitati, nego prateći vlastitu znatiželju, užitak, naivnost, bijes… i krenuti dalje.
Ivana Sajko